Drugo mesto na 9. „Maratonu maratona“ u trci na 12h – 10.03.2018

U subotu 10.3 2018. godine na beogradskoj Adi Ciganliji održan je 9. „Maraton maratona“ u organizaciji ARK „EKO Maraton“. Preko 100 ultramaratonaca iz 14 zemalja, takmičilo se u disciplinama 50milja, 100km, 6h i 12h, a postignuto je i nekoliko novih državnih rekorda.

Odabrao sam najdužu distancu na 12h,  s obzirom da ona najpribližnije odgovara mom mentalitetu i ambicijama. Start svih trka je bio rano u 8:00, pa smo morali da prespavamo noć ranije u Beogradu. Legli smo kasno, ustali već u 5 ujutru i uputili se prema Adi. Ulaz kolima nije bio dozvoljen, pa smo od prilično udaljenog parkinga, svu opremu i okrepu morali da nosimo. Vreme u ranu zoru hladno, ali vedro, a kako se dan razvijao, postajalo je sve toplije.

Start je kasnio nekih 30 minuta, a prvi topliji dan u godini izmamio je veliki broj šetača koji su nakon nekog vremena bukvalno blokirali normalno trčanje stazom. Deca su jurila, na biciklima ili rolerima, psi šetali na povocima ili slobodni, majke sa bebama u kolicima, bake i deke ruku pod ruku, bukvalno hiljade ljudi je šetalo trasom ultramaratona. Trkačima je to predstavljalo pravi slalom kroz šetače, koji je u mnogome otežavao uslove za nadmetanje. Najkraći opis trke bio bi recimo trčanje Knez Mihailovom ulicom u dužini od 50km.  Sve je to naravno, nekim trkačima smetalo više, drugima manje. Mnogi od najboljih su odustali, a ja sam se smorio. Došao sam sa namerom da istrčim najmanje 135km i popnem se na jedno od postolja. S obzirom da sam na prolazu u Atini imao 125km posle 12h, nisam ni malo sumnjao da ću na Adi, gde je bolja okrepa, sjajna podrška i prava staza, uspeti da ostvarim očekivano. To se ovoga puta, upravo iz navedenih razloga, bar po pitanju željene kilometraže, nije desilo.

Trku sam startovao medju poslednjima, jer su glavni rivali Šulja i Marković bili prvi na startnoj liniji i nisam želeo da me povuku brže nego što je trebalo. Krenuo sam svojim planiranim tempom, prilično se dobro osećao, imao odličnu srčanu zalihu i sve u svemu bila je to najava još jedne dobre trke. Njih dvojica su krenuli baš jako, uz njih i fenomenalna hrvatska reprezentativka Antonija Orlić. Medjutim, Marković je vrlo brzo počeo da ima probleme sa žuljevima, patio se prilično i na kraju i završio svoju trku nakon 6h. Nakon 7 sati trčanja u istom tempu, stigao sam do 80. km (prosečnih 5:15min/km). Šulja je u tom trenutku bio 4km ispred mene, a rekorder staze, Slovak Mačaj je takodje odustao u medjuvremenu, pa sam izbio na drugu poziciju kod muškaraca. Iza mene bio je Pančevac Zeljković, sa nekoliko kilometara zaostatka i bez većih namera da me sustigne. Malo kasnije, Šulja je imao nekih problema, pa sam sledećih desetak kilometara malo pojačao. Medjutim, brzo se povratio, do kraja trke je ostalo 2 sata, pa sem u slučaju da on potpuno ne odustane, nije bilo šanse da dostignem zaostatak od 4km. Pri kraju je još malo pojačao pa je sa 128,4km zasluženo stigao do novog trofeja u kategoriji muškaraca.  Ja sam trku završio kao drugi sa 123,4 km, dok je trećeplasirani Željko Zeljković istrčao 112,3km.

Kod žena, fantastična Antonija Orlić je dominirala sa istrčanih čak 134,7 km (nov rekord Hrvatske i nezvanično, bivše Jugoslavije), drugoplasirana je bila Nišlijka Valentina Nejković sa 105,4km (rezultat bolji od zvaničnog državnog rekorda Srbije), dok je trećeplasirana takodje Hrvatica Adrijana Šimić sa 102km.

Po mnogo čemu „Maraton maratona“ se razlikuje od drugih ultramaratona tog tipa. Ima specifičnu atmosferu, posebnu okrepu, a ovog puta i elektronsko merenje krugova, pa trku toplo preporučujem svima u narednim godinama, ponajviše jer dobar termin može da privuče veliki broj kvalitetnih trkača iz zemlje i okruženja. Problem sa šetačima se ne može rešiti, pa u slučaju da vreme bude lepo, očekujte da rezultati možda neće biti na planiranom nivou, ali će bar biti puno ljudi pored staze (i na stazi ), pa će žurka sve vreme biti zagarantovana 😉

 

Povezani članci:

Written by 

Zovem se Gacik Saša, rodjen sam 1971. godine u Nišu i aktivno se bavim trčanjem od 2009. godine. Reprezentativac sam Srbije u ultramaratonu na 24h. Učesnik Svetskih Prvenstava u Belfastu (2017) i Albiju (2019) i Evropskog Prvenstva u Temišvaru (2018). Pobednik više internacionalnih ultramaratona. Nekadašnji rekorder Srbije u ultramaratonu sa istrčanih 232km za 24h. Prvak Srbije u ultramaratonu na 24h (2019). Član srpskog "Kluba 100 maratona". Ratni veteran 63. padobranske brigade. Programer. Oženjen, sin Aleksandar.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *